BEZ BOJAZNI DA ĆU DA IZGUBIM SEBE

Postoji jedan utisak koji me zbilja drži u istinistosti trenutka  i koji budi moju pažnju, a to je činjenica da dišem. Moja cela pažnja je angažovana tim činom disanja. Nizašta drugo ne znam. Potrebno je da mu ustupim svu moju budnost. Ja sam jedno sa tim osećanjem disanja, ali ne pokušavam da napravim poseban napor u disanju. Jednostavno osećam disanje - udah, izdah, udah, izdah... Pojaviće se misli, ali ih posmatram samo kao misli. Jednostavno kao misli koje dolaze i odlaze. Ne pokušavam da ih se otarasim, niti da se izgubim u njima. Vidim ih, ali im ne pridajem značaj. Vraćam se disanju. U tom stavu ne tražim i nemam želja i ništa ne očekujem.

Dišem, i ja sam to disanje. Da bih to znala, moj pogled se mora zadržati na njemu. Kada jedno ostane bez drugog, ne postoji poredak i nismo ga svesni ali zajedno, oni imaju smisao.  Tada, disanje zauzima mesto bez ikakvog napora ili naprezanja, i ja osećam kako se ono odvija. To zavisi od inteligencije moje misli, od njenog kvaliteta, što može dovesti do svedočenja, svesno bez reči ili objašnjenja, Vidjenja. To zahteva potpunije dopuštanje ( otpustiti sve od sebe ), stanje slobodnije od mog uobičajenog "ja", koje je stalno spremno da se upliće. Pokušavam da ne upravljam mojim disanjem. Puštam ga da bude kakvo jeste.


Prvo započinjem sa otpuštanjem (oslobadjanjem ) napetosti u meni u različitim delovima  tela. Najpre, glava. Osećam razliku izmedju  energije koja je spokojnija i energije poremećene oscilacijama mojih misli. Što ja više dopuštam, oscilacije se povlače i smiruju. Nakon odredjenog vremena, kada osetim da je energija u glavi oslobodjena, prelazim na lice i vrat, a zatim na na kičmeni stub. Sebe održavam u ravnoteži, osećajući dubinu osećaja koje obično ne doživljavam. Moj osećaj je jedna pokornost, poslušnost slobodnoj vibraciji, protočnom činu životne sile koja je u meni. Zatim se spuštam do solarnog pleksusa.  Osećam kako se napetost  i tu oslobadja i nestaje. Povinujem se. Ne upravljam sa energijom. Ona nije u mom vlasništvu ali mi je dostupna. Upoznajem je samo ako je pustim da prirodno ide u stomak. Ako u meni apsolutno ne postoji napetost, ako  je nigde i ništa ne zadržava , ako slobodno ide ka svom izvoru, energiju osećam kao jednu silu druge dimenzije. Ne plašim se da joj napravim prostor i ne osećam se ugroženo.


Pošto se sada osećam slobodnije, okrećem se ka mom disanju. Lagano i nežno dišem, bez ustezanja i bez bojazni da ću da izgubim sebe. Premda  je to kao da sebe ostvarujem, obuzeta u živosti koja je nešto više od uloge mog tela. Imam poverenje u tu živost i dopuštam da se sve zamisli, svi pojmovi  rastvore i nestanu. Ne bojim se da izdišem u potpunosti te pronalazim novi smisao, značenje nečeg svetog u mom ljudskom biću.



Ponovo vidim da verujem samo sebi. Ipak to je aktivna sila vazduha u koju treba da imam poverenje. Kada se osećam više uskladjeno, dišem kao da je disanje kroz centre i tiho izgovorim " Ja Sam ". Kada kažem "Ja", osećam tri centra kao da se nešto uspravlja; I kada kažem "Sam" , takodje osećam ta tri centra ali kao da se nešto spušta. Dok udišem kažem "Ja" i zamišljam da aktivni elementi vazduha ulaze u mene. Kada izdišem, kažem "Sam" i osećam kako ti elementi teku i ispunjavaju moje telo. Ne pokušavam  ništa više da učinim od tog "Ja" i "Sam". Jednostavno izgovaram ( i osećam ) reči u sebi. Sa svakim dahom, pratim to ispunjenje cirkularno sledećim redom: Desno rame, desna noga, leva noga, levo rame, stomak, grudi, glava i zatim čitavo telo.

Jeanne de Salzmann - Reality of Being - Stvarnost Bića

There is an impression that holds me to the truth of the moment and awakens my attention—the fact that I am breathing. My whole attention is engaged in this act of breathing. I know nothing else. I need to give it all my care. I am one with this feeling of breathing. But I do not try to make a particular effort in breathing. I simply feel the breath—inhale, exhale, inhale, exhale. . . . Thoughts will appear. I observe them as thoughts, simply passing thoughts. I do not try to get rid of them, nor do I lose myself in them. I see""them as without reality. And I come back to the breathing. In this state I do not seek and have no desire. I expect nothing.

I breathe, I am this breathing. In order for me to know it, my look must remain on the breathing. When the one is without the other, there is no order, no knowing. Together, they have a sense. Then the breathing takes place without any effort or constraint, and I feel the movement of the breath. This depends on the intelligence of my thought, on its quality, which can bring a look held consciously without words, a seeing. It requires a more complete letting go, a state freer from my ordinary “I,” which is always ready to intervene. I try not to direct my breathing. I let it be what it is.

I begin with letting go tensions in the different parts of myself. First, the head. I feel the difference between an energy that is more still and the disordered waves of my thoughts. As I let go, the waves subside. After a certain time, when I feel the energy is freer in the head, I pass to the face and neck, and then to the spine. I hold myself in balance, feeling a depth of sensation that I do not ordinarily experience. My sensation is an obedience, obedience to the free vibration, the free action of the life force in me. Then I pass to the solar plexus. Here also the tensions let go. I obey. I do not direct the energy. It does not belong to me, it is free. But I really know the energy only when I let it go naturally into the abdomen. If there is absolutely no tension in me, if nothing retains the energy anywhere, it goes freely toward its source and is felt as a force of another dimension. I am not afraid to make room for it and do not feel myself threatened.


Now that I feel freer, I turn to my breathing. I breathe gently, without holding back, without fear of losing myself. It is as though it is my self that I am exercising, engaging in a movement that is more than an act of my body. I trust this movement and allow all ideas, all notions, to dissolve. I am not afraid to exhale completely. And I discover a new meaning, a sense of the sacred in my human self.

I see again that I trust only myself. And yet it is the active force of the air that I should trust. When I feel more balanced, I breathe as though through  the centers and silently say “I Am.” When I say “I,” I feel the three centers as though something stands up; and when I say “Am,” I also feel them, but as though something sits down. When I breathe in, I say “I” and represent to myself that the active elements of the air are entering. When I breathe out, I say “Am” and feel them flow into and fill my body. I do not try to make anything more of this “I” and “Am,” simply say the words to myself. With each " "breath, I follow this order for filling: right arm, right leg, left leg, left arm, abdomen, chest, head and then the whole body.

PRIDAVANJE ZNAČAJA - SPOLJNO I UNUTRAŠNJE UVAŽAVANJE

Unutrašnje pridavanje značaja spada u oblast identifikacije. Kao što znate, proučavanje identifikacije u svim njenim različitim pojavnim oblicima je jedan od najvažnijih vidova praktičnog rada na sebi. Da bismo se setili sebe, neophodno je ne identifikovati se. Međutim, da bismo naučili da se ne identifikujemo, prvo moramo naučiti da ne budemo identifikovani sa sobom. Jedan oblik identifikacije je i unutrašnje pridavanje značaja, koje sadrži nekoliko vrsta, a neke su forme identifikovanja sa sobom. Jedan od najčešćih oblika unutrašnjeg pridavanja značaja je razmišljanje o tome šta drugi misle o nama. I kako se ponašaju prema nama i kakav odnos imaju prema nama. Čovek može osećati da nije dovoljno uvažen, što ga kinji i u njemu budi sumnjičavost prema drugima, čini da izgubi ogromnu količinu energije i može kod njega razviti nepoverljiv i neprijateljski stav. 

Na blog strani Iza Granice koju vodi jedna divna osoba, kojoj se ovom prilikom  zahvaljujem, se nalazi 13 tekstova o spoljnom i unutrašnjem uvažavanju od Moris Nikol-a. Nadam se da  mi  neće zameriti što ću ove  prevode objaviti na  blogu i FB strani Gurdjijev.

Linkovi do prevoda su ispod:

I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII, XIII