"LJUDI SU INAČE GOVNA" stoga treba da se trudimo da gledamo ono pozitivno u njima.

Ovo je stav ( naravno onaj dole u tekstu ) koji bi svako od nas trebao da ima. Medjutim moje mišljenje je, da je nemoguće uspostaviti ga tek tako. Da bi ono zaživelo u nama potrebno je samoposmatranje. Potreban je snažan napor – svestan napor - ili su potrebne godine posmatranja kako bi VIDELI kakvi zaista jesmo i kako bi prihvatili činjenicu da je to zaista onako kao što je i Gurdjijev rekao.   

Oh, nimalo nije lako suočiti se sa sobom, tom istinom i priznati da smo kao najsmrdljivija riba bakalar. Za one koji to otkriju može se reći da su na dobrom putu i da počinju da pokazuju tj. da ubiraju prve rezultate rada. Ta činjenica, ta stvarnost, istina, će dugo ostati u nama, ne znajući kako da je promenimo. 

Ali rad je jasno uspostavljen. Potrebna je pažnja, jer samo je ona  baklja koja će nam omogućiti da razotkrijemo najmračnije delove sebe kako bi bili u stanju da napravimo promene. Čak šta više, promene nećemo morati ni da napravimo jer će samom svetlošću početi da se uspostavlja red, sam od sebe. Red u skladu sa kosmičkim ritmom, Božanskim poretkom ljubavi, saosećanjem, mirom. Tada naša očekivanja u vezi ljudi neće biti velika kao što su uspostavljena i imaćemo više razumevanja u odnosima sa njima.

Pročitajmo koji savet je Gurdjijev dao jednom mladiću ( Fritz Peters )  koji je bio član Gurdjijev grupe u Čikagu i njegov višegodišnji mladi prijatelj koji je proživeo vrlo teško detinjstvo. Inače Fritz peters je napisao dve knjige koje govore o njegovom životu s Gurdjijevom.

He went on to say that I, like most young people—particularly Americans—always looked at the world upside down. For example, I assumed that anyone I met was good, honest, upright, etc., etc., and only learned the truth about people though disillusion. This attitude was a long, slow and improper process. "You must learn to look right side up," he said. "Every person you see, including yourself, is shit. You learn this and then when you find something good in such shit people— some possibility not to be shit—you will have two things: you will feel good inside when you learn this person better than you think, and you will also have made proper observation. Just so, when you can observe self, if you already think self is all shit then when see something good in self will be able to recognize at once and will also feel joy. Important that you think about this."

Rekao mi je da ja  kao i većina mladih ljudi – naročito Amerikanaca – uvek posmatram svet naopačke. Kao primer rekao mi je da  pretpostavljam da je svako koga sretnem dobar, iskren, čestit, pravedan, itd, itd, i da  uz sve to nisam naučio istinu o ljudima  koja treba da mi razbije sve iluzije o njima.  To stanovište o njima, taj proces  je stvaran dugo, tupavo i nepravilno. ’’ Moraš da naučiš da gledaš ispravno.  Svaka osoba koju vidiš, uključujući i tebe je vreća govana. Ti ćeš to naučiti  i onda kada budeš pronašao nešto pozitivno u takvim vrećama govana od ljudi – neku mogućnost koja nije sranje – imaćeš dve stvari: iznutra ćeš se osetiti dobro kada naučiš da je ta osoba bolja nego što si to mislio, a ujedno ćeš napraviti odgovarajuće ( objektivnije ) posmatranje. Isto tako, kada si u stanju da posmatraš sebe i ukoliko već misliš o sebi da si vreća govana, onda kada budeš u sebi video i nešto dobro, moći ćeš to odmah da prepoznaš, i tada ćeš osim toga osetiti i radost. Važno je da razmisliš o tome.’’

The immediate association in my mind was with the Chicago group members and it did have the effect of changing my attitude about and towards them. Instead of feeling disappointment with them for not manifesting some sort of worthiness because of their association with Gurdjieff's work, I began to look for something else. It did seem a great deal more honest and realistic to look at people, including myself, as worthless—or shit, as he put it—and then discern some small, valid element in them. And, to my surprise, it amounted to a more compassionate view of humanity as well. Instead of watching with a critical eye for signs of failure, I began to watch for signs of success— as one might be delighted when a dog learned a trick —rather than berating it whenever it failed to learn something.

Trenutna asocijacija u mom umu koja se pojavila je bila u vezi članova Gurdjijevljeve grupe u Čikagu ( koja ga je inače neverovatno nervirala ) i imala je za efekat promenu mog stava prema njima. Umesto osećanja razočarenja u vezi njih zbog ne pokazivanja jasnih vrednosti njihovog udruživanja u Gurdjijevljev rad, počeo sam da očekujem nešto drugo. To je učinilo da mnogo više i jasnije gledam na ljude, uključujući i sebe samog, kao bezvredne ili kao vreće govana, kao što je i on rekao – tada ću moći prepoznati neke male, vredne komponente u njima. I, na moje iznenadjenje, to je probudilo u meni isto tako milostiviji pogled ka čovečanstvu. Umesto da ih doživljavam kritičkim okom zbog njihovih grešaka, počeo sam da gledam na njihove pozitivne stvari – kao i onaj koji bude ushićen kada pas nauči neki trik – pravilnije je tako nego kritikujući ga kad god napravi neki propust.

Manje više svi smo upoznati sa tom činjenicom da su ljudi stoka. Ali, jedno je  kada nam savetuju da gledamo samo pozitivne stvari u njima , a drugo kada nam i kažu zašto. Još bolje je kada to otkrijemo posmatranjem sebe samih. 

PREVODI KNJIGA....

Ljudi koji su radili na prevodu knjiga Gurdjijeva na Srpski jezik su sigurno uložili odredjen "trud"  kako bi ih preveli. Ali pitanje je samo kakav i koliko je sve to dobro uradjeno? 

Na njega možemo odmah odgovoriti kao u onoj pesmi ' Uzalud vam trud svirači'. Na sve njihove pokušaje da to urade, onako kao što se u narodu kaže 'Muški', tj ljudski, moramo da kažemo, odmah vam je sve oprošteno, ali vas molimo da  se dalje uzdržite od bilo kakvog pokušaja objavljivanja tako loše prevodjenih knjiga.

Uzimajući u obzir da oni nisu iz rada, da nisu nikada bilu u kontaktu sa njim,  i da su taj svoj cilj, pretpostavljam, isključivo radili kako bi zgrnuli nevidjeno dobru lovu,  kao što bi i svaka mašina uradila ( da ih ne zovem sada onim životinjama muškog ili ženskog roda koje se često spominju u pripovetkama Nasrudin hodže ), moram da zaključim, da je to što su uradili, prevodeći knjigu Susreti sa Izuzetnim ljudima  ( naravno i Belzebuba ) ravno skrnavljenju objektivnih dela umetnosti koje sada čine i zabludeli osnivači i  pripadnici novih samoproglašavajućih država iraka i Levanta i dalje, u onom zanosu, zamajcu klatna koje se ufurava samo na jednu stranu ne shvatajući da je taj zamajac proporcionalan onom drugom suprotnom od kojeg će se oni,  kao i na žalost mnogi nedužni, useravati u gaće od onoga što ih je snašlo.

Ulazeći duboku u tematiku i materijale, mesecima,  iz poglavlja u poglavlje, pokušavajući da udjem u suštinu onoga što je tamo napisano, kao i trud uložen u prevodjenje odredjenih materijala, danas sam opet naišao na potpuno ludu stvar sasvim neočekivano, prevodeći jedan film zajedno sa prijateljem.

U tom filmu koji će biti objavljen možda krajem meseca, govori se  izmedju ostalog o Gurdjijevljevom prvom učitelju Borsh-u za koga on kaže  (u poglavlju materijalna pitanja)sledeće:

"Poseban čovek koji je posvetio skoro čitav svoj lični život tom važnom pitanju obrazovanja".

Da bih bolje razumeo o čemu se radi, dohvatio sam knjige na Engleskom i na Srpskom pokušavajući da se prisetim tog dela,  i na iznenadjenje otkrivam originalni pasus u Engleskoj knjizi koji glasi ovako:


'It is particularly appropriate to tell you certain details of my education, since we are gathered today to celebrate the opening of an institution which has as its fundamental aim the correct, harmonious education of man. The more so, since this institution is based on experimental data accumulated over the course of many years and thoroughly verified by me—that very man who has sacrificed almost his whole personal life to the study of this vital question of  education, so painful for the present day, and who, having been brought up by people with normally developed consciences, has been able to acquire the capacity, no matter what the circumstances, always to be impartial.'

a koji  uopšte nije preveden u Srpskoj verziji, iz ko zna  kog razloga. Čitav pasus je preskočen.

Ovo nije prvi put. Čitaoci moraju da se upoznaju sa tim, Srpskim prevodima, i da znaju, da su knjige koje su prevodjene, prevedene vrlo loše, a da ne pričamo recimo o tome da u Belzebubu, koji je ovde preveden, nedostaje jedno dvesta strana iz originalne knjige.

Pre otprilike mesec dana, na internetu se pojavio i pdf prevod knjige 'Vesnik nadolazećeg doba', gde je takodje jedan od pratilaca FB strane Gurdjijev primetio sledeće:

'
 ...takodje uporedite originalnu verziju sa ovim prevodom...24 stranice nedostaje!!!! Ovo je primer kako sa 'dobrim namerama' prevodilac 'uništi' originalnu poruku. Ja ću ostaviti Vama da proverite original i prevod i da razmislite kakva je razlika i da li nešto fali. Ovo je original:
http://www.baytallaah.com/bookspdf/74.pdf

U istoj toj knjizi na kraju stoji sledeća poruka koju je Gurdjijev tada rekao, a opet ju je primetila ista osoba:

 ...sa 62 strane prevoda na srpski:
"Uprkos utvrdjenom obicaju, ne samo da dozvoljavam da se ova knjiga, kao i sve ostale knjige prve serije, prestampava u bilo kojoj zemlji, vec sam, ako je to potrebno, spreman da pomognem to prestampavanje, NARAVNO, POD USLOVOM DA SE SAČUVA APSOLUTNA TAČNOST. "  

Vreme je da se sve te greške isprave i  uloži ogroman trud  kako bi se napravio verodostojan prevod retkog drevnog učenja koje nam je on ostavio.

Naravno da bi bilo dobro da ako se ukaže mogućnost da pojedinci ili ljudi iz različitih grupa, koji možda rade na svim tim prevodima, zaborave na lične interese, materijalna dobra i sve ono što nije u skladu sa ovim učenjem, pronadju zajednički jezik kojim bi tu zaostavštinu objektivne umetnosti ostavili budućim generacijama tragača na ovim prostorima, adekvatnu  originalnim izdanjima.