NEPRIMETAN TOK
"Naučila sam da razlikujem dva toka, strujanja vibracija. Jedno dolazi od misli i osećanja i zadržava me na nižem nivou. Drugo je suptilnije strujanje koje može da probudi i oživi druge zone mišljenja i osećanja. Ja ne mogu da dodjem do novog razumevanja sve dok ne doživim tokom dužeg vremena razliku izmedju ta dva toka i njegovih uticaja na moje biće. Njihovo delovanje na mene zavisi od pasivne prećutne saglasnosti koju dajem prvoj struji , ili, naprotiv, svesnoj budnosti koju dajem drugoj. Pomoću disanja, dobrovoljnim otvaranjem ka misterioznoj sili koja krepi, mogu da postanem svesna one finije struje, koja me otvara ka skrivenim mogućnostima unutar mene."
"Naučila sam da razlikujem dva toka, strujanja vibracija. Jedno dolazi od misli i osećanja i zadržava me na nižem nivou. Drugo je suptilnije strujanje koje može da probudi i oživi druge zone mišljenja i osećanja. Ja ne mogu da dodjem do novog razumevanja sve dok ne doživim tokom dužeg vremena razliku izmedju ta dva toka i njegovih uticaja na moje biće. Njihovo delovanje na mene zavisi od pasivne prećutne saglasnosti koju dajem prvoj struji , ili, naprotiv, svesnoj budnosti koju dajem drugoj. Pomoću disanja, dobrovoljnim otvaranjem ka misterioznoj sili koja krepi, mogu da postanem svesna one finije struje, koja me otvara ka skrivenim mogućnostima unutar mene."
"Pomoću disanja učestvujem u životu . Osećam da sam u njemu - mom disanju. Pomoću njega postojim ali mu ne verujem. Sebi ne dozvoljavam da dišem prirodno. Udišem ali nikada ne izdišem potpuno. Imam potrebu da se uplićem, nemoćna da prihvatim ovo kretanje života kakvo jeste."
Potrebno je da pažljivo posmatram da li dišem gornjim delom grudi ili donjim delom iz dijafragme, kako bih videla šta nije u redu sa mojim disanjem. Ja ne dozvoljavam da se ono odvija slobodno: kako god, ja mu se opirem ili ga prisiljavam da bude više ispunjenije. U oba slučaja izvesno je da je to uplitanje. Iako čak i znam šta je potrebno pa to i pokušam, ja nikada neću u potpunosti uspeti da mu dopustim da bude prirodno. Čak i kada verujem da jednostavno posmatram disanje, ipak se uplićem. To je moj način posmatranja koji nije ispravan. Ja ne mogu da sprečim moje "Ja" od verovanja da je ono pametnije od životne sile sadržane u mom disanju.
Ja ne znam šta sam dok dišem. Ne vidim da je čin disanja stalno modifikovan slikama, idejama i osećanjima koji se pojavljuju iz ega. Moram da naučim kako da pustim moje disanje da se odvija tako da njegov ritam nije izmenjen. Sebe moram dovesti u stanje u kojem se moja uobičajena "ja" ne mešaju. U tome nikada neću uspeti bez osećanja centra gravitacije, sile težnje u mom abdomenu. To je prava prilika da dopustim disanju da se ono odvija samo od sebe, na svojstven, prirodan način. Učestvujem u nečem većem. Ja sam deo tog iskustva koje me transformiše.
Dah koji primećujemo nije prirodan dah, drugim rečima, strujanje koje pokreće udisanje i izdisanje. Mi smo svesni vazduha ali ne i strujanja, koje je neprimetno. To je jedna vrsta magnetizma koji stvara pokret dodirujući suštinske delove našeg bića. Udisanje i izdisanje se ne odvija pravolinijski. Ono je kao krug, točak koji emituje energiju zračenja koja dodiruje sve delove tela. Mi ne vidimo dejstvo daha na telo, ne primećujemo to zračenje. U stvarnosti , taj tok stavlja telo u kontakt sa svim delovima bića. Pošto dolazim da osetim jedinstvo, ja ću osetiti potrebu da dišem svesnije.
"I learn to distinguish two currents of vibration. One comes from thoughts and emotions, and holds me on a lower level. The other is a more subtle current which can awaken and animate other zones of thinking and feeling. I cannot come to a new understanding so long as I have not experienced over a long time the difference between these two currents and their influence on my being. Their action on me depends on the passive acquiescence I give to the first current, or, on the contrary, the conscious vigilance I bring to the second. Through the breathing, by opening voluntarily to a mysterious life-giving force, I can become conscious of this finer current, which opens me to possibilities latent in myself."
"I participate in life through breathing. I feel I am in my breathing. It is the way I exist. But I do not trust it. I do not let myself breathe naturally. I inhale but I never exhale fully. I want to intervene, unable to accept this movement of life as it is."
"I need to observe whether I breathe from the chest or from lower down, from the diaphragm, and see what is not right with my breathing. I do not let the breathing take place freely: either I resist or I force it to be more complete. In both cases it is an intervention. And even if I know what is needed and try, I never succeed completely in letting it be. Even when I believe I am simply watching the breathing, I intervene. It is my way of watching that is not right. I cannot prevent my “I” from believing that it is more intelligent than the life force contained in my breathing."
"I do not know what I am when I breathe. I do not see that the act of breathing is always modified by images, ideas and emotions that come from the ego. I must learn to let my respiration take place so that its rhythm is not modified. I have to come to a state in which my habitual “I” does not
intervene. I will never succeed in this without feeling the center of gravity in my abdomen. It is a real event to let the breathing take place by itself, on its own. I participate in something larger. I am part of this experience, which transforms me."
"The perceptible breath is not the true breath, that is, the current which animates inhalation and exhalation. We are aware of the air but not the current, which is imperceptible. It is a kind of magnetism that produces the action and touches the essential parts of our being. Inhaling and exhaling do not proceed in a straight line. It is like a circle, a wheel with radiations that
touch all the parts of the body. We do not see the action of the breath on the body, the radiation. In reality, this current puts the body in contact with all the levels of being. As I come to feel unity, I will experience a need to breathe more consciously."
Reality of Being by Jeanne de Salzmann
